Juče sam prisustvovala jednoj fenomenalnoj svečanosti, otvaranju skupa “Evropa u Srbiji”

koju je priredila udruženje “Šansa za roditeljstvo”.

Naime, ovo udruženje okuplja parove koji se suočavaju sa problemom infertiliteta. Slična udruženja postoje,

skoro u svim evropskim zemljama i zajedno čine Evropsko udruženje “Fertility Europe”.

U svetu odavno postoje udruženja građana koje povezuje zajednički zdravstveni problem.

Tako ujedinjeni lakše  putuju kroz zdravstveni stistem svoje zemlje, koji, kolikogod da je “friendly”,

ipak je državna  trvorevina sa puno birokratije, zakona,  pravilnika i finansijskih ograničenja.

Sa druge strane, ova udruženja, prave značajne kontakte sa strukovnim asocijacijama zdravstvenih radnika ili zdravstvenim institucijama.

Tako pacijenti dobijaju jasnije i homogenije instrukcije za putovanje do izlečenja, a zdravstvena struka ima bolji uvid o potrebama,

stavovima, zahtevima, nedoumicama i emocijama svojih pacijenata, nego što to bude u pojedinačnim kontaktima.

“Šansa za roditeljstvo” je jedna masovna asocijacija, jer je problem koji ih okuplja veom zastupljen u našem društvu.

Imam utisak da su postali treća noga na tronošcu VTO pitanja.

Prve dve nogare su zdravstveni sistem i zdravstvena struka.

Ova dva subjekta su kreirali VTO priču po svojim merilima.

Sve dok se nije pojavila “Šansa za roditeljstvo”, koji su objekte VTO priče pretvorili u značajan i ravnopravan subjekt.

Sinoć je prikazan dokumentarni film, čiji je autor Sandra Jovanović, predsednica udruženja.

To je potresna priča o parovima koji prolaze, kako oni kažu, put do bebe!

I mada svakodnevno radim sa ovim parovima, film me je duboko dirnuo. Jer mi ne znamo koja je to tanana nit koju ćemo nehotice dirnuti,

a koja će proizvesti dodatni nemir, tugu ili neku drugu negativnu emociju.

Naravno da je najbitnije da dođemo do cilja, tj. Do bebe, ali bitan je i put kojim se ide.

Što je put lepši, negativan ishod se lakše podnosi, ali sa druge strane, što je put teži, negativni ishodi su veća verovatnoća.

Zato,odajem čast celoj organizaciji i njenim članicama, posebno Sandri, na takvoj pozitivnoj energiji i takvoj fokusiranosti na rešenje problema.

Oni su tu da nas podsete da smo mi, lekare, biolozi, farmaceut, tu zbog pacijenata i njihovih problema.

Što se bolje poznajemo, to ćemo lakše komunicirati. Što bolje komuniciramo, bolje ćemo se razumeti.

Što se bolje razumemo, životi će nam bili lepši jer ćemo brže doći do rezultata, do bebe!