Ekspektativni ili aktivni pristup?

Svi infertilni parovi se mogu podeliti u dve velike grupe: parovi koji ne mogu prirodnim putem ostvariti trudnoću i parovi kod kojih postoji smanjena fertilnost ( subfertilnost), tj. do trudnoće će doći ali je potreban duži vremenski period. Ekspektativni stav treba zauzeti kod parova kod kojih je u pitanju samo subfertilnost, dok ART treba predložiti parovima druge navedene grupe, tj.onim parovima kod kojih je verovatnoća prirodne trudnoće minimalna ili ne postoji.Tačna procena verovatnoće ostvarivanja spontane trudnoće, je ključna stvar za lekara koji daje savet paru da li da čekaju spontanu trudnoću ili da prihvate ulazak u ART programe. Osnovni kriterijumi za ovu procenu su starost žene i dužina aktivnih nezaštićenih polnih odnosa .Naravno, tu su još brojni faktori koji su uključeni u prognostičke modele, ali svaki par pojedinačno treba sagledavati kroz prizmu aktuelnih faktora posmatranog para, koji ukazuju na benefit ili na rizik od primene ekspektativnog stava ili primene jedne od ART metoda.

Kada pristupiti ART metodama?

Najosnovniji stav u odabiru ART metode je da se IVF kod parova gde je uzrok steriliteta ženskog porekla, a ICSI metoda kod muškog faktora steriliteta. IUI se sprovodi kod lakog i srednjeg oblika muškog steriliteta. Donja granica fertilnosti muškarca su 2010. godine pomerene, te se fertilnom spermom smatra uzorak čija koncetracija spermatozoida iznosi vise od 15 miliona u mililitru (do sada 20 miliona u mililitru), procenat pokretnih spermatozoida 40% (do sada 50%) i normalne morfologije više od 4% (do sada 14%). Uspešnost IUI raste sa ukupnim brojem pokretnih sermatozoida. Najbolji rezultati su zabeleženi ako je ukupan broj pokretnih spermatozoida veći od 10 miliona u mililitru. Stopa uspešnosti je veća ako je procenat morfološki normalnih spermatozoida veći od 4%. Uspešnost IUI zavisi i od drugih faktora kao što su: starost žene, očuvanost ovulacije kao i uterinotubarni faktori. HSG pre IUI se preporučuje kod žena starosti preko 35 godina i kod žena koje imaju povećan rizik od endometrioze, kao i pridružen tubarni ili uterini faktor steriliteta. Kod ovih parova sa kombinovanim muškim i tubarnim faktorom steriliteta IVF sa ili bez ICSI je obično bolji izbor. HSG se preporučuje kod žena koje nisu uspele da zatrudne nakon 4 – 6 IUI a mlađe su od 35 godina. Laporaskopija i histeroskopija se sprovode kod žena sa patološkim HSG nalazom. Literaturni podaci su ambivalentni po pitanju da li se koriste IVF ili ICSI kod lakog i srednjeg stepena muškog steriliteta. Stopa kliničke trudnoće je ista nakon 6 ciklusa IUI (sa ili bez ovarijalne stimulacije) i jednog IVF postupka. IVF se koristi ako se može postići da se svaka ovocita inseminira sa 2 – 6 miliona spermatozoida. ICSI se koristi kod ozbilnjije oligospermije. Po studijama iz USA uspešnost ICSI-a u slučaju samo muškog sterilit eta je 18% kao i kod parova gde postoji mešani uzroci steriliteta . Kod teškog oblika muškog steriliteta pre nego sto se sprovede ICSI predlaže se kariotipizacija muškog partnera s obzirom da studije pokazuju da deca rođena nakon ICSI-a češće imajui hipospadiju i deleciju na Y hromozomu.

Bilateralna tubarna okluzija Bilateralna tubarna okluzija je apsolutna indikacija za IVF. Da li će se primeniti IVF ili ICSI postupak zavisi isključivo od spermograma. Stopa fertilizacije ovocita je skoro ista za IVF i ICSI postupak u slučajevima normospermije i bilateralne tubarne okluzije.

PCOS IVF je treća opcija kod žena sa PCOS-om, nakon indukcije ovulacije i laporaskopskog ovarijalnog drilinga.

Endometrioza Tretman IUI unapređuje stopu fertilnosti kod minimalne i srednje teške endometrioze. Stimulacija ovulacije u IUI ciklusima je opravdana, ali značaj IUI u nestimulisanim ciklusima nije potvrđen.(Tummon et al., 1997). IVF je pravi tretman ako je endometrioza kompromitovala funkciju tuba, kao i ako je uz endometriozu prisutan i muški faktor, ili ako su udružrni i drugi etiološki faktori steriliteta, i ako do sada nisu dali rezultata drugi ART postupci. Stopa trudnoća nakon IVF-a je niža kod žena sa endometriozom nego kod žena sa tubarnim uzrokom steriliteta.(Barnhart et al., 2002).

Sterilitet nepoznatog uzroka Parovi nepoznatog uzroka neplodnosti su zdrave osobe kod kojih, postojećim dijagnostičkim procedurama ne možemo dokazati neko oboljenje ili poremećaj. U budućnosti će ovaj procenat neplodnih parova biti sve manji čim se usavrše znanja iz molekularne genetike i epigenetike koje bi mogle objasniti poremećaj kontakta jajne ćelije i spermatozoida, poremećaje implantacije embriona itd. IUI je trenutno najčešće upotrebljivana procedura kod parova sa nepoznatim uzrokom steriliteta. (30) Podaci iz literature pokazuju da je signifikantno veći procenat živorođenih nakon IUI uz ovarijalnu stimulaciju nego nakon samog IUI. Procenat multiplih trudnoća je veći u slučajevima sa kombinacijom IUI i stimulacije ovulacije. Zbog toga se u literaturi vodi debata o tome da li treba odustati od IUI ako se nakon stimulaciju uoči 3 ili više folikula. Sa druge strane prirodni IUI ciklusi kao i planirani, ciljani odnosi su mnogo jeftinije procedure koje manje narušavaju kvalitet života i manje utiču na svakodnevne aktivnosti para. Nema značajne razlike u stopi živorodđenih nakon IVF-a ili nakon IUI uz ovarijalnu stimulaciju,kod parova nepoznatog uzroka steriliteta, pokazuju Kohranove metaanalize.

Ukoliko se suočavate sa problemom steriliteta i potreban Vam je izuzetno uspešan individualni i personalizovani pristup, zakažite konsultacije kod dr Mirjane Anđelić, lekara sa višedecenijskim uspehom u lečenju steriliteta i vođenju trudnoća kod velikog broja parova u zemlji i inostranstvu.

Dr Mirjana Anđelić spec. ginekologije i akušerstva, subspecijalista steriliteta i fertiliteta

Brojevi telefona: +381 21 301 06 81 +381 62 787 578

Email: ordinacija@drandjelic.rs